ČESTA PITANJA

Sterilizacija/kastracija je najbolja metoda za sprječavanje neplaniranog parenja, užasno neprijatnog obilježavanja teritorije (nameštaja), smirivanje agresivnosti, sprječavanje nastanka gnojnih i tumoroznih promena na materici i jajnicima, i smanjivanje mogućnosti nastanka tumora na polnim žlijezdama. Za sterilizaciju/kastraciju nikad nije kasno, a preporučuje se što ranije , već sa uzrastom od 6 mjeseci.

Velika zabluda vlada da će jedno parenje pomoći životinji u zdravstvenom statusu, ono će samo napraviti problem vlasniku i povećati broj mačaka lutalica.

Postoje mnoge prednosti sterilizacije ženki kod pasa. Najočiglednija prednost je izbjegavanje svih neugodnosti koje dolaze s tjeranjem ženke (iscjedak, razdražljivost, promjena u ponašanju, itd) i nastanka neželjenog legla. Ipak, možda jedna od najvažnijih prednosti je sprečavanje nastanka tumora mliječne žlijezde koji je najčešći uzrok smrtnosti ženki kod pasa.

Ženke koje se steriliziraju prije prvog tjeranja, gotovo sigurno neće imati tumor mliječne žlijezde. Što je kasnije ženka sterilizairana utjecaj sterilizacije na vjerovatnoću pojave tumora se smanjuje. Važan aspekt sterilizacije kuja je i smanjenje agresivnosti prema drugim ženkama, opet ako se ženka sterilizira u mladosti.

Kod muških je pasa najvažniji učinak kastracije onaj sociološki. Kastrirani psi znatno se rjeđe sukobljavaju s drugim psima te rjeđe obilježavaju teritorij, što je pogotovo važno za pse koji žive sa Vama u stanu.

Kastracijom se također smanjuje rizik od hipertrofije prostate, te se onemogućava nastanak tumora testisa. Inkontinencija je moguća i kod mužjaka, ali je znatno rjeđa nego kod ženki.

Puno je mogućih uzroka. Najčešći su buhe ili alergije (bilo na hranu ili trave, korove). No i patologija vezana uz analne žlijezde i vrećice (promijenjen sadržaj, pretjerana punjenost i nedovoljno ili nepotpuno pražnjenje). Također, razlog može biti u prečestom šamponiranju ili nekim drugim nametnicima.

Postoje i insekticidne ogrlice koje vrlo učinkovito štite pse od buha i krpelja i do 6 mjeseci. Nikakvi prašci, ni ampule i ogrlice na biljnoj bazi nisu učinkovite. Sredstva za zaštitu od buha i krpelja kupuju se samo kod veterinara ili u veterinarskoj apoteci, jer ćete samo tako sigurno dobiti djelotvoran preparat i  pravi savjet o upotrebi. Treba znati da 95% buha živi u okolišu životinje, te svaki antiparazitni tretman, treba pratiti i detaljno čišćenje  okoline.

Pogledajte na našoj web stranici, u dijelu “online prodavnica” preparate koje možete pronaći u Veterinarskoj stanici RUDIĆ Mrkonjić Grad.

S obzirom na to da preparati koji se daju oralno protiv crijevnih nametnika nemaju preventivno djelovanje, savjetujemo na mjesečnoj bazi davati antiparazitike – naročito onim psima koji borave na livadama i parkovima s velikom populacijom zivotinja.

Vašeg kućnog ljubimca treba preventivno čistiti svaka 3 mjeseca. Naredna 2-3 dana od čišćenja treba posmatrati izmet i ukoliko se uoče paraziti čišćenje obavezno ponoviti za 2 nedelje. Pravovremenim čišćenjem od endoparazita (glista) doprinosite boljem zdravstvenom statusu životinje.

Na tržištu postoji više vrsta i oblika preparata za dehelmintizaciju- sirupi, paste i tablete koji se doziraju prema tjelesnoj težini životinje. Najbolji savjet o odabiru preparata, pravilnom doziranju i upotrebi dobit ćete kod svog veterinara. Nakon dehelmintizacije, obavezno je nekoliko dana pravovremeno sakupljati izmet psa i ukloniti ga.

Ektoparaziti nisu samo dosadni, već i opasni, s obzirom na to da prenose cijeli niz bolesti. Najbolji način da ih se zaštiti jest redovna preventiva. Danas na tržištu postoji cijela paleta proizvoda (ampule, ogrlice, tablete). Najbolje da se o vrsti zaštite posavjetuje sa vašim veterinarom.

Najčešća krpeljna bolest u pasa je još uvijek piroplazmoza, a njeni prvi simptomi su malaksalost i gubitak apetita te visoka tjelesna temperatura. Ako vaš pas nema zaštitu ili je ona istekla, a pronašli ste krpelja i pas pokazuje neki od simptoma – odmah se obratite veterinaru! Rana dijagnoza i pravovremena terapija spasit će mu život.

Kupanje je važan dio brige i njege psa, međutim ne preporučuje se često kupanje psa jer se na taj način skida prirodna masnoća sa kože pa ona postaje suha, smanjuje se njena zaštitna uloga, te dolazi do perutanja kože. Zbog prečestog kupanja dolazi do skidanja zaštitnog sloja te se stvaraju uslovi za neometani prodor mikroorganizama u kožu što dovodi do nastanka infekcija. Uglavnom se savjetuje da se psi kupaju najviše 3 – 4 puta godišnje sa šamponom dok se puno češće psa može oprati običnom toplom vodom.

Kupanje poslije okota samo po sebi neće štetiti Vašoj kujici. Ukoliko ona nije jako zaprljana, možete oprati samo stražnji dio kujice ili možete umjesto samog kupanja koristiti vlažne maramice koje se koriste za održavanje higijene.

Mastitis kod krava je zapaljenje mliječne žlijezde, na čiju pojavu, tok i ishod utiče veliki broj faktora. Uzročnici mastitisa su mikroorganizmi i to najčešće patogene bakterije koje u vime prodiru kroz kanal ili preko povreda i rana na koži vimena. Osim patogenih bakterija mastitis nekad mogu izazvati mikoplazme i gljivice. Mastits izazvan gljivicama se često javlja poslije nepravilnog liječenja antibioticima. Najčešće bakterije koji izazivaju mastitis su: Streptococcus agalactie, Staphylococcus aureus, Streptococcus uberis, E. colii dr. Dokazano je da nema gotovo nijednog gazdinstva gdje krave ne boloju od nekog oblika mastitisa. Mastitis dovodi do fizičkih i hemijskih promjena u mlijeku i povećanja broja somatskih ćelija. Broj somatskih ćelija direktno pokazuje stanje zdravlja mliječne žlijezde. Somatske ćelije u mlijeku su porijeklom iz vimena i krvi, to su najčešće leukociti.

Mastitis je danas jedan od najvećih veterinarskih, higijenskih i ekonomskih problema u proizvodnji mlijeka.  Sa ekonomskog aspekta posljedice mastitisa su:

• smanjena proizvodnja mlijeka
• loš kvalitet mlijeka koje je nepodesno za dalju preradu
• propadanje pojedinih četvrti vimena
• isključivanje pojedinih grla iz proizvodnje
• troškovi liječenja
• neiskorišćavanje mlijeka u periodu karence

Istraživanja su pokazala da mlijeko krava oboljelih od mastitisa ima povećan procenat: natrijuma, hlorida, serumalbumina i globulina kao i vrijednosti pH. Dok se sa druge strane smanjuje procenat suve materije, kazeina, laktoze, kalcijuma i magnezijuma.

Mastitis može biti klinički i subklinički. Klinički ispoljeni mastitisi se lako dijagnostikuju, gdje vlasnici najčešće sami uočavaju promjene. Te promjene su izražene kroz:

• otok vimene (jedne ili više četvrti)
• temperiranost (toplo i bolno vime)
• crvenilo vimena
• poremećeno opšte stanje grla
• promjene u samom izgledu mlijeka ( boja, gustina..)

Subklinički je veći problem, jer se ne uočavaju znaci mastitisa – ni u vimenu ni u izgledu mlijeka. Ovaj tip mastitisa se najčešće dijagnostikuje mastitis testom a zatim potvrđuje bakteriološkim pregledom i u skladu sa tipom bakterije koja izaziva zapaljenje pristupa se liječenju.

Najčešći faktori koji dovode do nastanka mastitisa su:

• loš smještaj i loša higijena držanja
• nepravilna i nedovoljno izbalansirana ishrana
• stres
• nepravilno ili nehumano postupanje sa životinjama
• povrede vimena i sisa
• nepravilna, neredovna i nehigijenska muža i sl.

Isto tako treba imati u vidu da neka grla (naročito visoko-mliječna) imaju veće predispozicije da obole od mastitisa.

Artritis-encefalitis (lat. caprine arthritis-encephalitis, AEK) je neizlječiva virusna bolest koza koju uzrokuje RNK virus iz porodice Retroviridae pod-porodice Lentivirinae. Bolest je proširena na svim kontinentima i najčešće se javlja u mliječnih pasmina koza  neovisno o starosti i načinu držanja. Virus AEK-a antigeno je srodan s maedi-visna virusom i virusom progresivne pneumonije ovaca. Prijenos između vrsta je rijedak, no dokazano je da uzročnik AEK može inficirati ovce, a virus medi-visna koze. Ekonomska šteta posljedica je uginuća jaradi, smanjene mliječnosti, loše higijenske kakvoće mlijeka, prijevremenog izlučivanja iz uzgoja i troškova neškodljivog uklanjanja oboljelih životinja.

Bolest se klinički očituje u nekoliko oblika, kao: upala zglobova (artritis), mozga (encefalitis), mršavost, upala pluća i mastitis. Bolest nije opasna za zdravlje drugih domaćih životinja i čovjeka. Inficirane koze podložnije su drugim bolestima kao što je npr. supklinička upala mliječne žlijezde. Prema nekim istraživanjima inficirane koze u prvoj laktaciji proizvode 100 litara mlijeka manje. Mlijeko inficiranih koza sadržava veći broj somatskih stanica u odnosu na zdrave životinje čime se značajno smanjuje higijenska kakvoća mlijeka. Bolest se u stado najčešće unosi kupnjom inficiranih životinja.

• otečenje jednog ili više zglobova
• šepanje ili ukočeni hod,
• paraliza stražnjih nogu,
• otvrdnuće vimena bez znakova upale,
• smanjena mliječnost,
• upala pluća,
• mršavost uz dobru hranidbu,
• temeljem epidemioloških podataka o ranijim slučajevima bolesti u stadu.

Encefalitis se najčešće javlja u jaradi stare 2-6 mjeseci, dok je u životinja starijih od 1 godine rijetka pojava. Kliničkom slikom dominiraju znakovi pareze i slabosti stražnjih nogu te je kretanje životinje otežano. Razvoj takvih simptoma posljedica je progresivnog propadanja živaca koji kontroliraju motoričke funkcije stražnjih nogu. Nakon dva tjedna jarad ne može ispružiti lakatni zglob, zalegne i više ne može ustati. Od drugih znakova pojavljuju se tortikolis te iskrivljenje glave prema gore. Apetitit bolesne životinje je sačuvan. Oboljela jarad je avitalna, a dlaka životinje je suha i gruba. Moguća je pojava blage pneumonije. Neurološki znakovi se rijetko javljaju u životinja starijih od godinu dana.

U životinja starijih od godinu dana najčešće se javlja zglobni oblik bolesti. Kronični poliartritis popraćen sinovitisom i burzitisom glavna je karakteristika AEK u odraslih koza. Promjene se najčešće javljaju na karpalnim zglobovima iako mogu oboljeti svi zglobovi prednjih i stražnjih nogu. Upaljeni karpalni zglobovi su veličine loptice za tenis i promjer im može biti veći od 10 centimetara. Zglobovi su hladni, nisu bolni na dodir i fluktuiraju.  Bolest može biti izrazito progresivnog toka te u svega nekoliko mjeseci rezultirati potpunom intermitentnom šepavošću ili ukočenošću, ali može trajati i mjesecima. Opšte gojno stanje se pogoršava, dlaka je gruba i bez sjaja, a životinja mršavi.

Bolest je koju poznaje većina uzgajivača konja neovisno o pasmini i načinu uzgoja.
Do danas nije u potpunosti utvrđen mehanizam nastanka sipljivosti. Jedino što se zna da je za sada bolest neizlječiva.

Smatra se da je bolest najvećim dijelom alergijske prirode kojoj pogoduje držanje konja u prašnjavim, odnosno loše prozračenim stajama, zatim hranidba konja krmivima zagađenim prašinom i plijesnima.

Pljesnivost se naročito javlja kod nedovoljno osušenog sijena (“upareno”). Uzročnici u pluća ulaze udisanjem. Prašina u zraku staje pored lošeg prozračivanja može biti posljedica korištenja prašnjave slame za steljenje. Prilikom nastiranja ili kretanja konja dolazi do podizanja prašine koju zatim konj udiše. Do udisanja prašine može doći i kad konji spavaju.

Pojavi bolesti mogu pogodovati i stalni štalski način držanja kao i neke virusne bolesti dišnog sistema. Dob životinje također može pogodovati nastanku bolesti jer je utvrđeno da u većini slučajeva obolijevaju starije životinje.

Znakovi bolesti: Obzirom da se bolest dugo i polagano razvija prve znakove je teško uočiti ili povezati sa sipljivosti. Kod razvijenog oblika bolesti klinička Slika se očituje poremećajem u disanju, npr. izdisaj u dvije faze, zatim cijanoza sluznica i ono što većina uzgajivača sama primijeti – tzv. žlijeb sipnje iza luka rebara. Kod pojedinih konja se može javiti i tzv. analno disanje prilikom kojeg kod izdisaja dolazi do “izbacivanja” anusa. Kod hranjenja konj često kašlje (suhi kašalj, naročito ako ga hranimo prašnjavim sijenom.
Ovisno o načinu korištenja konja bolest se razvija sporo i dugotrajno ovisno o komplikacijama. Kod izrazito razvijenog oblika bolesti konj gubi na težini, pojavljuje se slabokrvnost (anemija) i nije sposoban za rad. Također, javljaju se edemi (“otekline” na nogama i trbuhu. Životinja ugiba uslijed zatajenja srca ili gušenja.

Svinjska kuga je najopasnija i najviše raširena zarazna bolest kod svinja Od nje mogu oboljeti sve svinje bez obzira na rasu, pol i starost.

Način prenošenja: Uzročnik je sadržan, pre svega, u krvi bolesnih svinja, a izlučuje se mokraćom, izmetom, sluzom iz očiju i iz nosa. Zdrave životinje mogu se zaraziti i dodirom (njuškanjem) sa bolesnim, ali najčešće se zaraze putem zagađene prostirke i hrane. — Bolest se često širi na zajedničkim pašama, pojilima i na sajmovima, a mogu da ju raznose svinjari, štocari, svinjarski trgovci itd. Tovilišta se obično zaraze kupovinom zaraženih životinja. Važnu ulogu kod prenošenja zaraze ima meso od bolesnih svinja. Zaražavanje nastaje ako se voda u kojoj je ovo meso oprano ili kuhinjski otpaci od takvog mesa daju zdravim svinjama (pomije itd.).

Znakovi bolesti: Bolesne životinje imaju groznicu, izgube prohtijev za jelom, iznurene su i mnogo leže. Očni kapci im pocrvene i zakrmelje. Neke povraćaju. Često nastupi zatvor, koji kasnije obično pređe u proliv. Kad se kreću, svinje se povode zadnjim delom trupa. Na raznim mjestima kože pojave se neki put crvene mrlje. Bolest traje obično do 7 dana. Od bolesnih svinja ugine 70 do 90%. Svinje koje prebole ne mogu po drugi put oboleti od kuge. One postanu otporne (imune).

Ponekad životinje boluju duže vremena: slabo jedu, imaju zatvor ili proliv, idu pogurenih leđa i nerado se kreću, mršaju. Na koži se često pojave kraste. Bolest može da se vuče nedeljama i mjesecima. Čim se bolest primeti, treba odmah podneti prijavu vlastima. Ljekovito cijepljenje i liječenje bolesnih životinja može da ima uspjeha samo na početku bolesti. Kasnije je bezuspješno.

Meso od bolesnih svinja, ako se pravovremeno zakolju, obično nije škodljivo po zdravlje, ali može da bude i opasno. Sem toga meso i mast od bolesnih svinja obično imaju miris po mokraći. Da li je meso dobro za ljudsku hranu ili nije, o tom odlučuje veterinar. Meso koje je nađeno upotrebljivim, može se puštati u promet samo pod nadzorom vlasti i to jedino u kuhanom stanju.

Ako Vas ugrize bilo koja životinja, vrlo je važno odmah se javiti doktoru. Budući da u našoj zemlji vlasnici pasa i mačaka imaju zakonsku obavezu vakcinacije svojih kućnih ljubimca protiv bjesnoće, mala je vjerovatnoća da budu bolesni. Ipak, ako Vas ugrize pas ili mačka, potrebno je provjeriti kod vlasnika da li je životinja redovno vakcinisana.

Domaći pas ili mačka smatraju se zdravim, no treba ih posmatratii u narednih 10 dana. Ukoliko se za to vrijeme kod životinje ne razviju znakovi bjesnila, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ugriženog, osim obrade rane. Ako pas ili mačka pokazuju znakove bjesnila, ako se posumnja na bjesnilo ili je životinja pobjegla, potrebno je savjetovati se sa doktorom i ukoliko je indicirano, primjeniti preporučeni tretman.